Vizace - Nesactium

Nezakcij (Vizače, lat. Nesactium), najstariji je grad u Istri, a nalazi se izmeđuValture i Muntića u blizini pulske zračne luke.

Na jugoistočnim obroncima istarskog poluotoka, iznad zaljeva Budava, na jezičcu zvanom Vizače, ostali su kroz vijekove sačuvani ostaci prapovijesnog, antičkog ikasnoantičkog grada. Prve vijesti o Nezakciju potječu iz antičkih pisanih izvora (Tit Livije, XLI, II, 4-16), a materijalna potvrda da Vizače predstavljaju ostatke grada sa slavnom prošlošću, potvrđena je početkom stoljeća, nalazom zavjetnog žrtvenikacaru Gordijanu (3. st.) na kojoj se spominje Res Publica Nesactiensium.  

Danas mjesto predstavlja svojevrstan arheološki park s konzerviranimarhitektonskim ostacima antičkog i kasnoantičkog doba. Lokalitet je okružen s 800 m istraženih bedema. Na samom ulazu u grad, između rimskih i prapovijesnih vrata, nalazila se bogata prapovijesna nekropola. Pronađene urne i predmeti koji su kao prilog položeni u grobove ukazuju na slojevitost naseljavanja i pokapanja od 9. st. pr. Kr. do rimskog osvajanja. Domaći proizvodi i luksuzna uvezena roba povezuju Nezakcij i histarsku kulturu, čiji je ovo bio centar, s kulturama gotovo cijelogSredozemlja i srednje Europe.

Rimljani su poslije opsade 177. pr. Kr. porušili grad, a na istom mjestu sagradili novi s dobro organiziranom urbanističkom izgradnjom. Na centralnom platou izgrađen je forum s tri hrama, prostrane terme, no i druge građevine javnog i privatnog karaktera. Na padinama se nalaze ostaci raskošnih privatnih građevina, a bogata nekropola pružala se duž ceste koja je iz Pule vodila u grad. Predmeti visoke umjetničke vrijednosti govore o zavidnom kulturnom dometu grada u rimsko vrijeme.  

Postupnim slabljenjem rimske države dolazi do znakovitih promjena: od antičkogmunicipija grad je pretvoren u kasnoantičko utvrđeno naselje. Prostorije raskošnih termi pretvorene su u stambene i gospodarske objekte, dok je južni dio tijekom 5. st. preuređen u dvije monumentalne kultne građevine. Prva, sjeverna i nešto veća, južna bazilika, predstavljaju značajan prilog u poznavanju starokršćanskearheologije.

Grad je preživio pad Rimskog imperija i buđenje kršćanstva, ali nije odolio barbarskim napadima početkom 7. st.

Uz Nezakcij se povezuje legenda o posljednjem histarskom kralju Epulonu:

Nakon dana i dana rimske opsade Nezakcija i sprečavanja dovoda vode u grad, vidjevši da neće uspjeti obraniti ovaj put Nezakcij, branitelji odlučuju da nikako neće živi dospjeti u ruke neprijatelja. Poubijali su svoje obitelji, a potom i sami sebe, te mrtve bacali sa zidina. Među posljednjima umro je kralj Epulon, nasrnuvši sam na vlastiti mač. Odluka o nepredavanju neprijatelju poslije je opisana u nizu djela, a kralj Epulon postao je simbolom otpora.